Na sjeverozapadu Općine Čitluk prostire se Župa Čerin koju čine deset naselja: Čerin, Čalići, Dragićina, Gornji i Donji Hamzići, Gornji Veliki Ograđenik, Gornji Mali Ograđenik, Donji Veliki Ograđenik, Donji Mali Ograđenik i Donja Blatnica, a u ovih deset sela živi oko 4.000 stanovnika. Zaštitnik župe, koja je osnovana 1864. godine i jedna je od starijih hercegovačkih župa, je sveti Stjepan Prvomučenik
Župna crkva počela se praviti 1880. godine na mjestu gdje je bila ranija crkva (a možda i samostan), a koju su Trci srušili vjerojatno 1668. godine. Crkva svetog Stjepana Prvomučenika smještena je na čerinskom brežuljku sa kojega puca pogled na prostrano broćansko polje, okružena je stoljetnim hrastovima i slovi za jednu od najljepših crkva u Hercegovini. Valja spomenuti i da se kod crkve nalazi velebni spomenik poginulim Hrvatima u oba svjetska rata, poraću i Domovinskom ratu
Legenda o izgradnji čerinske crkve
“Uprava kustodije je dala zadatak fra Marijanu Miletiću da sagradi crkvu. On se 1863. odvažio da obiđe teren i pokuša naći pogodno mjesto za novu kapelu. Najveći je problem bio pronaći zemljište kojemu vlasnik nije bio Turčin jer oni nisu htjeli čuti da prodaju ni za bilo kakav novac zemlju fratrima. Obilazeći područje i raspitujući se za vlasnike posjeda, pronašao je blizu izvora Čerinca jedan brežuljak koji nije ničiji. Kad se počeo savjetovati s iskusnijima što učiniti, doznao je da Turci tvrde kako je i takvo zemljište onoga uz čije se i nalazi. Tada se fra Marijan, kako piše fra Andrija Nikić prema bilješkama fra Duje Ostojića, “Nastani kod obitelji Ivana Martinca. Poslije toga fra Marijan zovne nekoliko povjerljivih ljudi. Priprave oni kamen, drvo i slame. Kad se smrklo ozidaju oni kućerak suvozidom i pokriju ga slamom. Tu nabiju ognjište od gnjile i nalože vatru, kako bi što prije pocrnio krov i zidovi (…). Turski gospodar koji je svojatao ovaj brežuljak, kad je opazio vatru na brežuljku dođe do tek sagrađene kuće. Vidi kućerak i fratra s ljudima. Sutradan ode i prijavi slučaj na sud. Sud pošalje svoje vještake na lice mjesta. Vještaci su vidjeli kuću napola staru, jer joj je krov pocrnio, a ognjište zastarilo. Tada rekoše da se to po turskom zakonu ne može srušiti. Aga je ponovno prosvjedovao, no kad su ga tražili da pokaže papire o vlasništvu, kako ih on nije imao vještaci proglase brežuljak crkvenim.
