Krstivode, na brdu iznad Dobrog Sela, poznato je kao jedno od najstarijih hercegovačkih misišta, koje datira još od 1308. godine.
Sam naziv Krstivoda jest jedinstven. Češće se može susresti nazive Krstina ili Krstine, Crkvina ili Crkvine, ali Krstivoda je jedna. I to dovoljno govori o posebnosti toga mjesta i njegovom značenju. Naziv dolazi od riječi „krsti + voda“, dakle to je mjesto gdje se krsti (blagoslivlja) voda.
Povjesničari se slažu da je kroz povijest tu na Vodokršće bio blagoslov vode i da su se vjernici okupljali na blagoslov te nosili blagoslovljenu vodu u svoje kuće, obitelji, stada i imanja. Tu su dolazili vjernici ne samo Dobrog Sela, nego i iz cijele župe Brotnjo, koja je u povijesti bila vrlo prostrana.Na Krstivodi se nalaze i dvije kamene Čatrnje. Posebnost tih Čatrnja je što su one na brijegu i u njih se skuplja samo voda kišnica. Te čatrnje nemaju nikakvih žlijebova (oluka). Ne pamti se da je ikada u njima nestalo vode. U narodu je ostala predaja da se jedna polovica (desna strana od ulaza u misište) koristi za blagoslov a druga za piće. Razumljivo da nisu svi mogli biti nazočni na blagoslovu vode na Vodokršće, ali bi vjernici onda dolazili po blagoslovljenu vodu kada im je za to bilo najzgodnije.
Nakon što su turski osvajači srušili crkvu i samostan, ostale su čatrnje. Ove čatrnje su trajni spomen na nekadašnja vjerska zdanja i franjevačku prisutnost ali su postale i okupljalište vjernika te izvor blagoslova. Tu se vjera čuvala i očuvala unatoč svim progonima
